
Postoji jedan čin koji ništa ne košta, a mijenja sve.
Ne traži da zaboravimo. Ne znači da odobravamo.
Ali nas oslobađa.
Taj čin je oprost.
Oprost ne znači da su bili u pravu.
Ne znači da nije boljelo.
Ne znači da će sve biti kao prije.
Oprost znači da više ne želimo nositi bol u sebi.
Zašto oprostiti?
Jer svaka nepravda koju nosimo postaje kamen oko srca.
Zatvara nas za radost, povjerenje, ljubav i lakoću.
Što duže držimo bol u sebi, to ona više postaje dio našeg identiteta.
Ali mi nismo ono što nam se dogodilo.
Mi smo neusporedivo više. Mi smo svjetlo ispod rana.
Oprost je čin iscjeljenja.
Ne za njih.
Za nas.
Oprost ne znači pomirenje
Možeš oprostiti i otići.
Možeš oprostiti i više se nikad ne čuti.
Možeš oprostiti u tišini. Bez pljeska. Bez priznanja.
Oprost je tihi dar koji daješ sebi.
Daješ si dopuštenje da prestaneš vrtjeti film u glavi, analizirati riječi, zamišljati što si sve mogao reći…
I jednostavno: pustiš.
Kome oprostiti?
- Onima koji su te povrijedili riječima ili šutnjom
- Onima koji su otišli bez objašnjenja
- Onima koji su lagali ili iznevjerili tvoje povjerenje
- Onima koji nisu znali bolje, ali su te ipak ranili
- Sebi – za svaki put kad nisi zaštitila svoje srce
- Sebi – što si šutjela kad si trebala progovoriti, što si sumnjala u svoju vrijednost, što nisi znala voljeti sebe ranije
Jer gdje god ostane ljutnja – ostaje i veza.
A ako želimo istinski krenuti dalje, moramo prekinuti lanac, a ne čovjeka.
Oprost je proces
Ne događa se uvijek preko noći.
Ponekad moraš oprostiti istoj osobi sto puta.
Ponekad je najteže oprostiti sebi.
Ali oprost sebi nije sebičnost – to je svetost.
To je reći: “Radila sam najbolje što sam znala u tom trenutku.”
To je poštovati svoju prošlu verziju bez osude.
To je birati ljubav prema sebi kao put iscjeljenja, a ne krivnju kao put šutnje.
Nije lako. Ali je moguće.
I svaki mali korak prema oprostu je ogroman korak prema slobodi.
Kako oprostiti?
- Napiši pismo osobi – koje nikad ne moraš poslati
- Ispiši sve što osjećaš – bez cenzure
- Vizualiziraj kako kažeš: “Otpustila sam te. I oslobađam sebe.”
- Moli ili meditiraj na temu oprosta – svakodnevno
- Oprosti sebi naglas – “Opraštam si što nisam znala bolje. Opraštam si što sam bila čovjek.”
- Radi na sebi – iscjeljenje će te prirodno dovesti do oprosta
Oprost i moj put
Kroz svoj rad i život naučila sam da bez oprosta nema istinske transformacije.
Vidjela sam kako ljudi desetljećima nose rane – i kako im se tijelo i duh mijenjaju kad ih otpuste.
I ja sam morala oprostiti – roditeljima, prijateljima, partnerima i najviše… sebi.
Za sve one trenutke kad sam rekla “da”, a mislila “ne”.
Za sve one situacije kad nisam slušala intuiciju.
Za to što sam ostajala mala. Za to što sam se bojala. Za to što nisam vidjela svoje svjetlo.
I svaki put kad bih oprostila, jedan sloj težine bi nestao.
Jer kad ne oprostimo, nosimo njihovu bol kao svoju.
A nismo to zaslužili.
Zaslužujemo mir.
Zaslužujemo slobodu.
Za kraj
Ako tvoje srce još uvijek drži nekoga tko te povrijedio,
ako postoji osoba na koju ne možeš ni pomisliti bez gorčine –
onda je baš tamo tvoja prilika za iscjeljenje.
A ako još uvijek sebe držiš zarobljenu u starim pogreškama,
neka ti ovo bude poziv da se omekšaš.
Ne zbog njih.
Zbog sebe.
Jer tvoje srce zaslužuje lakoću.
Tvoje tijelo zaslužuje odmor.
Tvoja duša zaslužuje slobodu.
A oprost – posebno sebi – je most prema svemu tome.
Možeš ti to. I zaslužuješ.
S ljubavlju i svjesnošću,
Trebaš podršku na svom putu?
Ako ti treba osobna podrška, savjetovanje o prehrani, pomoć u detoksikaciji ili želiš naučiti kako nježno vratiti ravnotežu svom tijelu – tu sam za tebe.
Slobodno mi se javi na hello@mihaelabrijak.com kako bismo dogovorili individualne konzultacije prilagođene tvojim potrebama.
Tvoje tijelo zna kako se iscijeliti – uz pravu podršku, sve je moguće.