Sufizam – put srca i tišine

Sufizam je duhovni pravac unutar islama, poznat i kao mistično srce islamske tradicije. To nije religija u klasičnom smislu – već put ljubavi, predanosti i unutarnje tišine. Sufije ne traže Boga negdje izvan sebe. Oni ga traže unutar srca, u tišini, u dahu, u svakodnevnim trenucima.

Sufizam nas uči kako se otvoriti Ljepoti, kako živjeti s ljubavlju, kako otpustiti ego i postati proziran – poput svjetlosti koja prolazi kroz staklo.

Ljubav kao duhovni put

Za sufije, Ljubav je najviši oblik povezanosti s božanskim. To nije romantična ljubav, već Ljubav koja sve prožima – ljubav koja ne traži, ne uvjetuje i ne posjeduje. Jedan od najpoznatijih sufijskih pjesnika, Rumi, napisao je:

“Tvoja zadaća nije da tražiš ljubav, već da pronađeš i ukloniš sve prepreke koje si podigao protiv nje.”

Ova rečenica u meni odjekuje poput mantre. Isti princip vrijedi i u životu, prehrani, iscjeljenju. Naš zadatak nije dodati više „vanjskog“, nego skinuti ono što ne pripada – slojeve, uvjerenja, štetne obrasce… sve ono što nas odvaja od naše istinske prirode.

Zikr – prisutnost u dahu

Središnja praksa u sufizmu je zikr – prisjećanje Božanskog, često kroz ponavljanje svetih riječi, disanje, pokret ili tišinu. Neki sufiji prakticiraju ples (derviški vrtlog) kako bi izgubili sebe u Ljubavi. Neki jednostavno sjede, u tišini, slušajući što srce ima za reći.

I ja vjerujem da iscjeljenje ne dolazi kroz buku, već u prisutnosti. Kada kuham ili pripremam raw desert, kada vodim nekoga kroz plan prehrane, kada sjedim s osobom u tišini – to su za mene oblici zikra. Ne izgovaram Božje ime naglas, ali cijelim bićem ponavljam poruku: „Tu sam. S tobom sam. Volim te.“

Sufizam i moj rad – gdje se susreću?

Sufizam me duboko podsjeća na ono što i sama živim i dijelim: da je sve što radimo prilika za unutarnji kontakt. Kao što sufije vide Boga u svakom dahu, tako i ja vjerujem da svaki zalogaj može biti molitva, svaki gutljaj vode – svjesni čin ljubavi prema sebi.

Raw Sweets i moj cjelokupni rad nisu samo posao – to je moj put srca. Kroz desetljeće stvaranja, učenja i nesanica – oblikovala sam ne samo recepte, već i filozofiju življenja. Učila sam u Hippocrates Health Instituteu, Food Future Instituteu, prolazila izazove i osobne transformacije – i sve to utkala u proizvode, konzultacije, radionice i pristup koji njeguje čovjeka iznutra.

Ljubav kao sastojak

Sufije često kažu da “najdublja molitva ne izgovara se riječima, već djelima i prisutnošću”. Tako i ja vjerujem da zdravlje nije samo odsustvo bolesti – već prisutnost ljubavi u onome što jedemo, kako razmišljamo, kako živimo.

Kada stvaram sirovi desert, on nije samo nutritivan – on je pažljivo oblikovana poruka: „Zaslužuješ najbolje. Neka te ovo podsjeti koliko vrijediš.“

Za kraj

Sufizam me podsjeća da nije važno koliko znaš, već koliko duboko osjećaš. Nije važno koliko imaš, već koliko si sposoban biti u tišini i osjetiti Ljubav – prema sebi, prema drugima, prema Životu.

I zato, ako osjetiš da želiš živjeti s više svjetlosti, jasnoće i nježnosti – možda te sufijsko učenje poziva, kroz tišinu, kroz dah, kroz desert, kroz riječi.

Jer kao što Rumi kaže:

„Postoji glas koji ne koristi riječi. Slušaj.“