Meditacija i molitva – povratak čovjeka sebi i izvoru

U vremenu buke, umora i stalnog vanjskog traženja, sve je više ljudi koji osjećaju potrebu za tišinom, za smirenjem, za dubljom povezanošću.
Meditacija i molitva nisu više rezervirane samo za duhovne učitelje ili religijske prostore – danas su unutarnji kompas mnogima koji traže smisao, mir i prisutnost.

Jer u tišini… čovjek se sjeća tko je.

Što je meditacija, a što molitva?

Iako različite u pristupu, meditacija i molitva vode prema istom mjestu – prema unutarnjem prostoru svjetla, mira i povezanosti s višim.

• Meditacija je prisutnost – stanje promatranja, tišine, usmjerenosti prema sadašnjem trenutku.
  To je kada ne tražimo ništa – već sjedimo sa sobom, disanjem, osjećajem… i otvaramo prostor tišine.
• Molitva je dijalog s božanskim – riječima, šutnjom, srcem.
  To je kada se obraćamo iznutra, kada predajemo, zahvaljujemo, tražimo vodstvo ili jednostavno bivamo u povezanosti s nečim većim.

Jedna usmjerava prema unutra. Druga prema gore.
Ali obje vode – prema unutarnjoj cjelovitosti.

Zašto su važne za ljudsko biće?

Zato što čovjek nije samo tijelo, posao, obveze i misli.
Čovjek je i tišina. Čežnja. Dah. Pogled koji traži smisao.
U meditaciji i molitvi vraćamo se svojoj izvornoj prirodi – onoj koja zna da je život više od svega što se vidi.

Redovita praksa donosi:

• manje stresa i tjeskobe,
• dublju povezanost sa sobom,
• bistrinu u mislima i osjećajima,
• nježnost prema sebi i drugima,
• osjećaj prisutnosti, pripadnosti i smisla,
• otvorenost prema intuiciji i unutarnjem vodstvu.

Meditacija je tiho slušanje. Molitva je iskreno obraćanje.

U svijetu koji nas poziva da stalno nešto “radimo”, molitva i meditacija nas uče biti.

Ne moramo imati savršen prostor, ne moramo biti “duhovni” – dovoljno je da sjednemo s namjerom.
Ponekad su to riječi. Ponekad suze. Ponekad samo disanje.
Ali uvijek – prisutnost.

Kako početi?

1. Neka to bude jednostavno – 5 minuta ujutro ili navečer.
2. Sjedni u tišini – i promatraj dah. To je već meditacija.
3. Izgovori riječ, zahvalnost ili molitvu – kako god dolazi iznutra.
4. Napisi svoju molitvu – osobnu, iskrenu, tihu.
5. Ponavljaj mantru ili afirmaciju – npr. “Ja sam mir”, “Vodi me”, “Zahvaljujem”.
6. Pusti da molitva ne bude traženje – već otvaranje.

Zaključno

U molitvi – govorimo srcem.
U meditaciji – slušamo srcem.

Čovjek koji moli i meditira ne bježi od svijeta – on se u njega vraća snažniji, tiši, dublje povezan.
Jer nije snaga u kontroli. Snaga je u povjerenju.
I u onom mjestu u kojem osjetimo: nisam sam. Vodstvo postoji. Ljepota postoji. Tišina zna.