
Što si zaista želim ove godine?
Negdje usred prosinca, dok svijet oko nas bliješti lampicama, mirisi kolača mame iz pekarnica, a društvene mreže nude savršene recepte za „idealne blagdane“ – u meni raste tiha čežnja. Ne za savršenstvom, ne za poklonima, ni za stolom prepunim hrane. Raste čežnja za smislom. Za onim nevidljivim nitima koje povezuju srce sa srcem. Za trenucima koji su stvarni, topli i puni života.
Jer istina je – Božić koji ne hrani tvoju dušu, samo umara tvoje tijelo.
Zato ove godine sebe pitam – iskreno, bez uljepšavanja:
Što mi zaista treba ovog Božića?
Je li to miran trenutak u tišini mog doma?
Pogled voljene osobe dok bez riječi razumijemo jedno drugo?
Topla šetnja, duga zagrljaja, ili možda samo dopuštenje da ne moram sve?
Sve češće čujem u sebi tihi glas koji me podsjeća:
Ne moraš sve stići. Ne moraš sve znati. Ne moraš sve darovati.
Možda je tvoj dar ove godine upravo to – da staneš, dišeš i budeš.
Božić povezanosti – ali s mjerom
Volim ljude. Volim zagrljaje, smijeh, one neplanirane razgovore koji nas podsjete tko smo.
Ali znam i koliko nas taj isti kontakt ponekad može iscrpiti.
Zato biram – pažljivo. Biram prisutnost nad prisilom. Biram dubinu nad širinom.
Jer povezanost nije u količini, već u iskrenosti.
Jedan razgovor, jedna šetnja, jedan telefonski poziv – to je dovoljno kad je srcem.
A najvažnija povezanost? Ona sa sobom. Bez nje, nijedna druga nema korijen.
Božić mira – bez očekivanja
Mir. Kako predivna riječ.
A tako rijetka u prosincu.
Zato ove godine biram Božić tišine.
Bez gužve. Bez očekivanja. Bez potrebe da sve mora izgledati „kako treba“.
Možda to znači reći „ne“. Možda to znači isključiti telefon. Možda to znači zaspati ranije, zagrljena dekicom i knjigom.
I to je sasvim u redu.
Miran Božić nije znak slabosti. To je hrabrost.
To je povratak sebi.
Tradicionalni Božić – ali na svoj način
Volim tradiciju. Ali samo onu koja me grije.
Ne onu koja me gura u minus, koja me tjera da glumim ili prešutim vlastite potrebe.
Tradicionalni Božić može biti čaroban – ako ga živimo iz srca, a ne iz navike.
Zato predlažem: pokloni ručno rađeni, s ljubavlju. Obroci jednostavni, ali s puno duše. Ritual koji ima smisla – pjesma, molitva, topla riječ.
Tradicionalni Božić nije povratak prošlosti – nego povratak osjećaju koji ta prošlost nosi.
Odrasli Božić – prilika za rast
Ponekad nas blagdani vrate u uloge koje smo davno prerasli.
Ponekad je to lijepo. A ponekad guši.
Ako se više ne osjećaš dobro u starim okvirima, možda je vrijeme da ih nježno rastegneš.
Nova mjesta, novi ljudi, nova pravila – mogu biti tvoj novi ritual.
I ne, to nije odbacivanje tradicije. To je poštovanje vlastitog rasta.
Introspektivni Božić – razgovor sa sobom
Ako ove godine nisi sigurna što želiš – to je u redu.
Možda je baš ovaj Božić prilika da sjedneš u tišini, staviš ruku na srce i pitaš ga:
“Što mi sada treba? Što mogu pustiti? Što želim započeti?”
Postavi si namjeru. Ne zbog Nove godine – nego zbog novog osjećaja.
Jer Božić nije kraj – on je početak.
I na kraju…
Nije važno gdje si, s kim si i koliko je darova ispod bora.
Važno je osjećaš li se povezano sa sobom, i osjećaš li ljubav.
To je jedini pravi dar koji možeš darovati – sebi i svijetu.
Ako osjetiš da želiš istražiti što te zaista ispunjava, povezati se dublje sa sobom ili otkriti kako živjeti usklađeno sa svojim unutarnjim ritmom – tu sam za tebe.
Uz moje konzultacije i podršku, možeš si ove zime darovati ne nešto vanjsko – nego nešto istinski tvoje.
S ljubavlju i svjesnošću,
Trebaš podršku na svom putu?
Ako ti treba osobna podrška, savjetovanje o prehrani, pomoć u detoksikaciji ili želiš naučiti kako nježno vratiti ravnotežu svom tijelu – tu sam za tebe.
Slobodno mi se javi na hello@mihaelabrijak.com kako bismo dogovorili individualne konzultacije prilagođene tvojim potrebama.
Tvoje tijelo zna kako se iscijeliti – uz pravu podršku, sve je moguće.