Hodanje – najjednostavniji način da se vratiš sebi

„Hodanje je najstariji lijek čovjeka. Svaki korak obnavlja tijelo, smiruje um i osvježava dušu.“

Ima dana kad mi ništa ne pomaže. Kad osjećam da mi je sve “previše” – previše buke, misli, ljudi, odgovornosti.
Ne mogu se smiriti, ne znam otkud bih krenula, i osjećam se kao da sam izgubila samu sebe negdje između zadataka, obaveza i tuđih očekivanja.

Upravo tada, kad sam na rubu svega, napravim ono najjednostavnije i najmoćnije što mogu – obujem tenisice i izađem hodati.

Bez plana, bez cilja, bez glazbe.
Samo hodam. Dišem. Postojim.

I svaki put se dogodi isto – moje se tijelo počne buditi, um se smiruje, a srce kao da kaže: “Evo me, još sam tu.

Koraci koji liječe

U tom hodu, kao da sve što me tišti počne ostajati iza mene – korak po korak, sve je lakše.
Ponekad šutim, ponekad razmišljam, a nekad doslovno pričam sa sobom – i to me nimalo ne smeta.
Zapravo, baš tako dođem do najboljih uvida, ideja, odluka.
Onih koje nisam mogla „izmisliti“ sjedeći, ležeći ili tjerajući se na meditaciju.

Tijelo u pokretu mijenja i ono što je stajalo u mjestu unutar nas.

I ne – ne trebaš šumu, planinu ili 10.000 koraka.
Dovoljna je tvoja odluka da kreneš.
Uličica iza kuće. Oko zgrade. Do trgovine, ali bez žurbe.
Ili 15 minuta u tišini parkom.

Šetnja umjesto sladoleda (ili Nutelle 😉)

Znaš one dane kad bi najradije zaronila u staklenku slatkog i zatvorila se pred svijetom?
Znam ih. Svi ih znamo.
Ali ako si iskrena prema sebi, znaš i kako se osjećaš nakon toga. Još teže. Još niže. Još više izvan sebe.

Zato ja sve češće biram – hodanje umjesto slatkog.
Ne jer sam “disciplinirana”, već zato što sam naučila slušati tijelo.
A ono ne traži šećer – traži kretanje, kisik, prostor.
Traži da se makneš iz svoje glave.

Kad dan pukne po šavovima…

Zamisli:

cijeli dan si trčala, pokušala završiti pet stvari odjednom
šef ti je uputio nelogičan komentar koji još uvijek probavljaš
kolegica ti je ispričala pola svog života dok si ti pokušavala dovršiti mail
a doma te čekaju tanjuri, djeca, muž, mačka, pas i 127 neplaćenih obaveza…

I baš tada, umjesto da “odradiš” večer na autopilotu, uzmi 20 minuta. Samo za sebe.
Pusti sudoper. Pusti sve.
Izađi. Diši. Hodaj.

Jer možda ne možeš promijeniti sve oko sebe – ali možeš promijeniti kako se ti osjećaš u svom tijelu i umu.

Povratak sebi ne mora biti velik – samo iskren

U šetnji se događa najljepša stvar: vratiš se sebi.
Sjetiš se da si više od svojih misli, rasporeda i očekivanja.
Prisjetiš se da ne moraš uvijek imati rješenje – samo prostor.
I da možda upravo kroz pokret dolazi odgovor koji čekaš.

Ne moraš ništa dokazivati. Ne moraš se ničemu prisiljavati.
Samo hodaj. I budi tu.

Probaj – možda ti baš to treba danas

Znam, zvuči prejednostavno. Ali u tome i je ljepota.
Ponekad su upravo najjednostavnije stvari one koje nas iscjeljuju.

Probaj.
Ne moraš planirati, brojati ni uspoređivati se.
Samo kreni.

Možda ne promijeni sve. Ali će promijeniti kako se ti osjećaš u ovom trenutku.
A to je – iskreno – često sve što nam zaista treba. ❤️