Moje iskustvo s 24-satnim mjerenjem glukoze

Volim isprobati sve prvo na sebi.
Ne zato da nešto “dokažem”, nego da upoznam vlastito tijelo dublje.
Da vidim – ne samo što jedem, nego kako moje tijelo na to odgovara.

Tako sam odlučila 4 tjedna nositi kontinuirani mjerač glukoze – senzor koji 24 sata na dan prati razinu šećera u krvi.

I mogu reći – bilo je to jedno od najljepših i najedukativnijih iskustava sa svojim tijelom.

Zašto glukoza? Zašto sad?

Razina glukoze u krvi govori puno više od samog “šećera” –
ona otkriva:

• kako tijelo obrađuje hranu,
• koliko smo osjetljivi na stres,
• kako reagiramo na san, pokret, odmor,
• i koliko je naš metabolički sustav u ravnoteži.

U vremenu kada je umor postao “normalan”, a pad energije poslijepodne “uobičajen”,
željela sam znati – što se stvarno događa iza kulisa?

Što sam naučila o sebi u ta 4 tjedna?

Bila sam znatiželjna. Otvorena. I iskrena.

Počela sam primjećivati stvari koje se inače lako previđaju:

• Kako isti obrok izazove drugačiju glikemijsku reakciju ako sam stresna ili ako sam u miru.
• Kako neke “zdrave” kombinacije ipak podignu glukozu previsoko – zbog pogrešnog redoslijeda unosa hrane.
• Koliko san i neprospavana noć odmah poremete ravnotežu.
• Kako lagana šetnja nakon obroka doslovno stabilizira krivulju.
• Kako kombinacija masti, vlakana i proteina smanjuje nagle skokove.
• Kako intuitivno već osjećam što mi odgovara – a sada to i brojke potvrđuju.

Nijedna namirnica nije “dobra” ili “loša” – sve ovisi o kontekstu

Jedna od najvažnijih lekcija za mene bila je – gledati bez osude.
Ne stavljati hranu u kategorije “dopušteno/zabranjeno”, nego promatrati kako moje tijelo komunicira s njom.

Npr.:

• voće ujutro na prazan želudac izazvalo je nagli skok,
• ali isto voće nakon obroka bogatog vlaknima i mastima imalo je znatno blažu reakciju.
• zobena kaša bez proteina i masti? Ogroman skok.
• ista kaša s bademovim maslacem i chia sjemenkama? Skoro ravna linija.

To nije bila “dijeta”.
To je bio dijalog.

Zašto mi je ovo iskustvo toliko vrijedno?

Jer vjerujem u individualizaciju prehrane.
Vjerujem da svatko od nas nosi jedinstvenu biologiju.
I da nema univerzalne formule – ali postoji dublje slušanje.

Ovaj senzor mi nije dao samo brojke –
dao mi je ogledalo – tihu potvrdu da moje tijelo zna. I da ja to mogu oslušnuti.

Zaključno: Tehnologija može biti alat svjesnosti

Mjerač glukoze nije zamjena za intuiciju –
ali je prekrasna podrška za potvrđivanje unutarnjeg znanja.

Tijekom ova četiri tjedna nisam “kontrolirala” svoje tijelo.
Nisam se borila s hranom.
Samo sam promatrala. Povezivala. Osnaživala odnos sa sobom.

I sada još više vjerujem u ono što već dugo živim:

Svjesna prehrana nije samo što jedemo.
Svjesna prehrana je – kako to činimo, s kojim osjećajem, i koliko poštujemo ono što tijelo poručuje.