Moje putovanje u Peru – Zemlju čuda, prirode i nevjerojatnih okusa

Prvo prekooceansko putovanje nosi poseban osjećaj. Mješavinu uzbuđenja, iščekivanja i blage nelagode zbog nepoznatog koje dolazi. U mom slučaju, to je bilo putovanje u Peru – zemlju kontrasta, bogate kulture, nevjerojatne prirode i neodoljivih okusa.

Sama pomisao da napuštam Europu i krećem na drugi kontinent ispunjavala me nekom posebnom radošću. Krenula sam iz Zagreba preko Amsterdama do Lime – grada u kojem me čekao Luis, ali i avantura života.

Dolazak u Peru – Prvi dojmovi i mirisi novog svijeta

Čim sam sletjela u Limu, osjetila sam drugačiju energiju. Toplina zraka, miris oceana pomiješan s mirisima uličnih tržnica i kaotični promet bili su moj prvi doživljaj Latinske Amerike. A onda – granadilja.

Prvo što sam probala bilo je to egzotično voće koje mi je Luis dao čim sam izašla iz aviona. Bilo je sočno, slatkasto, ali i osvježavajuće, s laganom kiselkastom notom. Do tada nisam ni znala da tako nešto postoji. Peru je već tada počeo osvajati moje nepce.

A onda – Luisova obitelj. Toliko topline, osmijeha i otvorenih ruku. Odmah su me prihvatili kao svoju, a ja sam se osjećala kao kod kuće. Poveli su me na tradicionalna mjesta, gdje sam vidjela plesove svih regija Perua, bogate šarenim nošnjama i ritmovima koji su pričali priče starije od stoljeća.

Najljepši doček Nove godine – Na plaži, pod zvijezdama

Navikla sam da se Nova godina dočekuje u debelim kaputima, s rukama u džepovima i šalovima omotanim oko vrata. No, ova Nova godina bila je potpuno drugačija.

Zamislite plažu u Mirafloresu, ljetnu haljinu, bose noge u pijesku i vatromet koji obasjava noćno nebo dok valovi nježno zapljuskuju obalu. Ljudi u žutim detaljima – tradicionalnoj boji za sreću – plešu, smiju se i grle jedni druge.

Nikada nisam osjetila takvu slobodu i lakoću postojanja.

Machu Picchu – Kad riječi nisu dovoljne

Poslije Lime, put nas je odveo u Cusco – grad Inka, grad koji te natjera da osjetiš povijest u svakom kamenu pod nogama. Tamo smo proveli nekoliko dana prije nego smo krenuli na vlak prema Machu Picchuu.

I tada, taj trenutak.

Kad sam prvi put ugledala Machu Picchu, obasjan jutarnjim suncem, srce mi je na trenutak zastalo. Ne znam kako to opisati – kao da istovremeno osjetiš prošlost i sadašnjost, kao da su svi oni koji su tu nekada živjeli ostavili komadić svoje duše u tom nevjerojatnom zelenilu.

Proveli smo sate upijajući svaki detalj – svjetlost koja se probija kroz maglu, vjetar koji nosi miris planina, spokoj koji te obuzima dok gledaš prizor koji se čini nestvarnim.

Fotografirala sam se s Alpakom i lamama, smijala se s djecom u tradicionalnim nošnjama i čak naučila nekoliko riječi na Quechua jeziku – jeziku drevnih Inka.

Umjetnost, ručni rad i duh prošlih vremena

Jedno od iskustava koje me najviše fasciniralo bilo je prirodno bojanje tkanina. Ljudi su i dalje koristili biljke, minerale za dobivanje boja – baš kao i prije stotinu godina.

Bilo je čarobno gledati taj proces, osjećati povezanost s prošlim generacijama koje su kroz svoje ruke prenosile znanje i tradiciju.

U svijetu u kojem je sve brzo i industrijalizirano, ovo me vratilo u prošlost, u jednostavnost i čistoću stvaranja nečega vlastitim rukama.

Džungla – Mjesto gdje duša diše

A onda – džungla.

Nakon Machu Picchua, krenuli smo u regiju San Martin, gdje smo odsjedali u prekrasnom eko-resortu. Naša drvena kućica bila je smještena uz rijeku, s prirodnim bazenom i zvukovima džungle koji su noću postajali melodija za miran san.

Posjetili smo farmu kakaovca, gdje sam naučila sve o uzgoju, fermentaciji i sušenju ovog dragocjenog sastojka. Probala sam svježi, zreli plod kakaovca – slatkast, voćnog okusa, potpuno drugačiji od onoga što sam zamišljala.

Jedan od najljepših dana bio je trekking kroz džunglu – hodanje po blatu, prelazak rijeke malim drvenim čamcem, pa opet hodanje sve do skrivenog vodopada. Kupanje u hladnoj vodi, meditacija u srcu džungle i osjećaj da sam potpuno povezana s prirodom.

Tržnice, hrana i eksplozija okusa

Obožavam tržnice, ali one u Peruu su nešto posebno.

Zamislite – 3000 vrsta krumpira, 55 vrsta kukuruza u svim mogućim bojama, mango, papaje, kokosova voda, granadilja… Mirisi, boje i okusi koji bude sva osjetila.

Toliko jednostavnosti, a toliko bogatstva u svemu.

Mir oceana i plivanje s morskim lavovima

Na kraju putovanja posjetili smo ocean. Unajmili smo drvenu kućicu tik uz obalu Punta Sala, gdje smo slušali zvuk valova, uživali u tišini i promatrali zvjezdano nebo.

A onda, još jedan nevjerojatan trenutak – plivanje s morskim lavovima.

Biti u vodi s tim znatiželjnim, razigranim bićima bilo je iskustvo koje se ne može opisati riječima. Gledali su me svojim velikim, radoznalim očima i kao da su me pozivali da se igram s njima.

Životne lekcije koje nosim iz Perua

Jedna od stvari koja me najviše dotaknula u Peruu bila je ogromna razlika između bogatih i siromašnih. Vidjela sam djecu kako se igraju u pijesku i blatu, bez pristupa čistoj vodi i struji, a samo nekoliko ulica dalje – luksuzne vile, raskošne četvrti i bogatstvo koje je teško pojmiti. Ta su mi kontrastna iskustva ostala urezana u srce. Naučila su me koliko je život drugačiji ovisno o tome gdje se rodiš, ali i koliko malo je zapravo potrebno za sreću. Ta djeca, iako nisu imala materijalno bogatstvo, imala su onaj iskreni osmijeh, onu čistu radost koju rijetko vidiš u užurbanom, stresnom svijetu u kojem živimo. To me duboko potaknulo na razmišljanje – o zahvalnosti, o jednostavnosti života i o tome koliko često uzimamo stvari zdravo za gotovo.

Peru me naučio koliko je malo potrebno za sreću.

Povratak – s devet kofera i tri kutije ljubavi

Nakon mjesec dana u Peruu, vratili smo se – s devet kofera i tri kutije. Luis, koji je radio online i bio neovisan o lokaciji, odlučio je preseliti sa mnom u Zagreb.

Vratili smo se puni uspomena, mirisa, boja i priča koje ćemo zauvijek nositi u srcu.

I dok pišem ovo, osjećam kako se emocije vraćaju, kao da opet hodam kroz te ulice, planine i džungle… I znam, jednog dana ću se opet vratiti. 

Poruka za kraj – Putujte, istražujte, živite

Ako postoji nešto što bih mogla poručiti svima, to je – putujte. Ne čekajte ‘pravi trenutak’, ne odgađajte snove, ne tražite izgovore. Svijet je toliko bogat različitim kulturama, ljudima, pričama i iskustvima. Putujući, ne samo da otkrivate nove zemlje, već otkrivate i sebe. Počinjete razumijevati život iz drugih perspektiva, učite cijeniti ono što imate i shvaćate koliko je ljepote u jednostavnim stvarima. Svako novo mjesto, svaki novi susret s ljudima, obogaćuje vas na način koji nijedna materijalna stvar ne može. Život je samo jedan, ispunite ga pričama koje će vam grijati srce i sjećanjima koja će vas zauvijek pratiti.

Ako postoji jedna stvar koju bih voljela da svi osjete, to je sloboda putovanja.

Putovanja šire horizonte, otvaraju srce i uče nas da je život bogat koliko su bogata naša iskustva.

Nemojte čekati – svijet je predivno mjesto, ispunjeno pričama koje čekaju da ih doživite.