Post – tiha snaga obnove tijela, duha i uma

Postoji jedna praksa koja je stara koliko i čovječanstvo. Praksa jednostavna, ali moćna.
Bez dodataka. Bez buke. Bez hrane.

Post.

Iako mnogi danas post povezuju s dijetom, detoksom ili kontrolom težine, za mene je post nešto dublje.
To je povratak sebi, tišini tijela, jasnoći uma i čistoći duha.

Post me naučio slušati tijelo, promatrati misli, osjetiti gdje su moje prave granice, ali i gdje započinje sloboda.

Što je post – zaista?

Post nije gladovanje.
Post nije kazna.
Post nije forsiranje.

Post je svjesno odustajanje od hrane – da bi tijelo moglo odmoriti, regenerirati se, i progovoriti.

To je razdoblje kada tijelo ne probavlja – nego popravlja. Kada ne prerađuje vanjske podražaje – nego se okreće unutarnjoj čistoći.

Post na vodi – oblik tišine za tijelo

U svojoj praksi najčešće prakticiram post na vodi – 24 sata bez krute hrane, samo čista, filtrirana voda.

To može izgledati izazovno, ali tijelo (i duša) znaju.

U tim danima osjećam:

• mir,
• bistrinu misli,
• emocionalno olakšanje,
• povezanost s nečim dubljim u sebi,
• regeneraciju probavnog sustava,
• laganost u tijelu i svjetlost u umu.

Zašto je post toliko dobar za zdravlje?

Istraživanja, ali i drevne tradicije, potvrđuju ono što sam osobno doživjela:

• autofagija – prirodni proces čišćenja oštećenih stanica (nobelova nagrada 2016.),
• smanjuje upalne procese,
• smanjuje inzulin i podržava osjetljivost na inzulin,
• stabilizira hormone,
• potiče dugovječnost i otpornost,
• povećava mentalnu jasnoću i fokus,
• daje priliku crijevima i jetri da se regeneriraju.

Jednostavno rečeno: tijelo zna što treba kada ga ne ometamo.

Post jednom tjedno – mala praksa s velikim efektom

Jedan dan u tjednu.
Bez krute hrane. Samo voda, tišina, možda malo šetnje i zahvalnosti.

Taj dan nije dan odricanja – nego dan darivanja.
Darujem svom tijelu priliku da se odmori.
Darujem svom umu prostor da se smiri.
Darujem svojoj duši pažnju koju zaslužuje.

Post jednom tjedno je kao reset. Kao gumb “pauza”. Kao blag zagrljaj sebi.

Post kao duhovna praksa

Post nije samo fiziološki proces – on otvara tišinu unutar nas.
Kad maknemo hranu, ostaje ono što inače zatrpamo: misli, osjećaji, praznine, intuitivne poruke.
Post tada postaje molitva. Meditacija. Povratak Istini.

Zato je post prisutan u svim tradicijama svijeta – jer tijelo pročišćeno postom lakše sluša dušu.

Zaključno

Post nije za svakoga u svakom trenutku. Ali svi možemo pronaći svoj ritam tišine.
Bilo da je to 24 sata na vodi, povremeni lagani dan s biljnim sokovima, ili samo jedan obrok koji preskočimo s prisutnošću i poštovanjem.

Za mene je post saveznik, ne samo zdravlju, već i životu.
I svima bih poželjela da ga barem povremeno dožive – ne iz potrebe za kontrolom, već iz ljubavi prema sebi.

Jer kad tijelo utihne – duša progovori.
A to je najvrijednije što možemo čuti.