Proteini u raw living prehrani – snaga koja raste iz klice

Jedno od najčešćih pitanja koje mi ljudi postavljaju kada govorimo o sirovoj biljnoj prehrani jest:

“Ali odakle ti proteini?”

U svijetu gdje je protein gotovo postao sinonim za meso, lako je zaboraviti da je život započinje u biljci.
I to ne bilo kojoj biljci – nego u klici.

Klice i mikrozelenje nisu samo dodatak tanjuru – one su izvor vrhunskih biljnih proteina i enzima, koje tijelo prepoznaje, koristi i voli.

Što su zapravo proteini – i zašto ih trebamo?

Proteini su gradivni elementi života.
Nalaze se u svakoj stanici našeg tijela – u mišićima, kostima, koži, hormonima, enzimima, neurotransmiterima.

Bez njih nema:

• regeneracije,
• otpornosti,
• ravnoteže hormona,
• zdravlja kože, kose, noktiju,
• mentalne bistrine i emocionalne stabilnosti.

U raw living pristupu hrani, ne tražimo proteine samo kvantitativno – tražimo ih kvalitativno i energetski čisto.

Klice – čista proteinska inteligencija

Tijekom procesa klijanja, sjeme prolazi enzimsku aktivaciju.

To znači da se:

• povećava razina aminokiselina,
• razgrađuju anti-nutrijenti (koji inače usporavaju probavu),
• proteini postaju lakše probavljivi i bioraspoloživi.

Npr.:

• klice leće imaju 26–30% proteina,
• klice suncokreta sadrže kompletne aminokiseline,
• klice graha mungo, graška i slanutka su prava “biljna mesna podrška” – bez kolesterola, kiselosti i toksina.

Klice nisu teške za probavu – tijelo ih koristi brzo, lako i bez otpada.

Mikrozelenje – vitalna proteinska snaga

Mikrozelenje nije samo bogato klorofilom i mineralima – već i:

• visoko koncentriranim proteinima,
• enzimima koji podržavaju sintezu proteina,
• aminokiselinama koje hrane mozak i mišiće.

Npr.:

• mikrozelenje graška i suncokreta često se koristi u post-rekreativnim regeneracijama,
• brokula i rotkva jačaju jetru i podržavaju sintezu glutamina – važnog za crijeva i mišićnu masu,
• mikrozelenje kvinoje i heljde sadrži pun profil esencijalnih aminokiselina.

Biološka dostupnost vs. količina

U raw living prehrani važno je ne gledati samo brojke, nego:

• apsorpciju,
• bioraspoloživost,
• prisutnost enzima, vlakana i podržavajućih fitonutrijenata.
•  

Za razliku od kuhanih proteina, sirovi proteini iz klica:

• ne zakiseljuju organizam,
• ne opterećuju jetru i bubrege,
• ne izazivaju upalne procese,
• dolaze s vlastitim “ključem” za probavu – enzimima.

Proteini u skladu s tijelom i dušom

Raw living proteini nisu samo hrana za mišiće – oni su:

• lagani za tijelo,
• bistri za um,
• tihi za dušu.

Osobno, otkad sam uključila više klica, mikrozelenja, algi i fermentiranih izvora (poput sirovog tempeha), osjećam:

• veću stabilnost energije,
• bolju koncentraciju,
• bržu regeneraciju nakon napora,
• i ono najvažnije – unutarnju lakoću.

Zaključno

Proteini u raw living prehrani nisu mit – oni su dar prirode u svom najživljem obliku.

Klice i mikrozelenje pokazuju nam da snaga ne mora biti teška.
Da graditi tijelo ne mora značiti iscrpljivanje.
Da postoji način da budemo snažni i nježni, vitalni i svjesni.

Kad jedeš klicu – jedeš sve što biljka zna biti.
A to je – život. I to je dovoljno.