Zašto volim more i ljeto – tamo gdje moja duša diše

Postoje mjesta koja nisu samo prostor – već osjećaj. More je za mene upravo to. Nije samo voda, ni obala, ni valovi. To je povratak. To je dodir s nečim iskonskim, divljim, istinitim. To je mjesto gdje postajem ona prava ja.

Ljeto me zove natrag u prirodu. Zove me da skinem sve slojeve – ne samo odjeće, već i misli, obaveza, uloga. Da budem bosonoga, bez maski, bez žurbe. Da se prisjetim kako izgleda disati punim plućima.

Bosonoga hodam – i osjećam život

Hodati bosa po zemlji, po toplom kamenu, po pijesku… to me spaja s planetom. To me prizemljuje, umiruje i podsjeća da sam dio ovog svijeta – ne iznad, ne ispod, nego točno tu, među travama, granama i valovima.

U tom trenutku nema granice između mene i prirode. Moja koža diše zajedno s njom. Osjećam puls Zemlje ispod tabana i kao da mi srce kuca sporije, dublje, tiše.

Plivanje koje traje satima…

Plivam daleko, u tišini, i zaboravim na vrijeme. U vodi nestaju brige, nestaje glas u glavi. Ostaje samo pokret, dah i ritam. Voda me nosi – kao da zna točno kamo trebam ići. Nema cilja, nema brzine, samo bivanje.

U tim dugim plivanjima osjećam se čisto, slobodno i blagoslovljeno. Kao da more ispire sve ono što mi više ne treba, i vraća mi samo ono najvažnije – mir.

Ljeto – godišnje doba u kojem život uspori

Ljeto mi ne znači vrućinu i turiste. Za mene je to zlatno vrijeme tišine. Cvrčci koji pjevaju svoju pjesmu. Sunce koje grije, ali ne traži ništa zauzvrat. Dani koji su dugi, a ritam spor.

Volim kada mogu ustati bez alarma. Kada mogu jesti svježe smokve i piti vodu iz izvora. Kada se dan pretvori u šetnju, razgovor, sanjarenje. Kada se osjećam prisutno, budno, ali nježno – bez pritiska, bez žurbe.

Zašto mi to toliko znači?

Zato što mi je priroda uvijek bila dom. Zato što mi je tišina iscjeliteljica, a more učitelj. Zato što me svaki ljetni dan podsjeti da ne moram stalno stvarati da bih vrijedila. Dovoljno je da postojim, da budem u skladu sa sobom, sa zemljom i sa životom.

U toj tišini, u tom hodanju, u tim valovima – nalazim sebe. I uvijek se iznova zaljubim u jednostavnost života.

Zašto volim more – moj put prema tišini, prirodi i sebi

More je za mene više od vode i valova. Više od plavog horizonta i ljetne radosti.
To je povratak domu – ne onom od zidova i adresa, već onom unutarnjem, tihom, gdje nema potrebe da se objašnjavam.
To je mjesto gdje sve pada s mene – i maske, i očekivanja, i težina svakodnevice.

Još kao dijete znala sam: tu sam slobodna.
Bosonoga, raščupana, slana, s toplim smokvama u džepu i osmijehom koji nije znao za umor.
Tada nisam znala riječ za to, ali osjećaj je bio jasan – život je najljepši kad je jednostavan.

Danas, kad plivam satima – u tišini, u ritmu daha i srca – osjećam kako sve što nije moje odlazi s valovima.
Svaka brazda u duši omekša, svaka briga postane kapljica koja nestane.
To su trenuci u kojima najviše jesam.
Plivanje mi je molitva. Bosonogo hodanje povratak korijenima.
Cvrčci su moja glazba, tišina moj razgovor s nebom.

Bosonoga hodam – i osjećam život

Hodati bosa po zemlji, po toplom kamenu, po pijesku… to me spaja s planetom. To me prizemljuje, umiruje i podsjeća da sam dio ovog svijeta – ne iznad, ne ispod, nego točno tu, među travama, granama i valovima.

U tom trenutku nema granice između mene i prirode. Moja koža diše zajedno s njom. Osjećam puls Zemlje ispod tabana i kao da mi srce kuca sporije, dublje, tiše.

Plivanje koje traje satima…

Plivam daleko, u tišini, i zaboravim na vrijeme. U vodi nestaju brige, nestaje glas u glavi. Ostaje samo pokret, dah i ritam. Voda me nosi – kao da zna točno kamo trebam ići. Nema cilja, nema brzine, samo bivanje.

U tim dugim plivanjima osjećam se čisto, slobodno i blagoslovljeno. Kao da more ispire sve ono što mi više ne treba, i vraća mi samo ono najvažnije – mir.

 Ljeto – godišnje doba u kojem život uspori

Ljeto mi ne znači vrućinu i turiste. Za mene je to zlatno vrijeme tišine. Cvrčci koji pjevaju svoju pjesmu. Sunce koje grije, ali ne traži ništa zauzvrat. Dani koji su dugi, a ritam spor.

Volim kada mogu ustati bez alarma. Kada mogu jesti svježe smokve i piti vodu iz izvora. Kada se dan pretvori u šetnju, razgovor, sanjarenje. Kada se osjećam prisutno, budno, ali nježno – bez pritiska, bez žurbe.

Zašto mi to toliko znači?

Zato što mi je priroda uvijek bila dom. Zato što mi je tišina iscjeliteljica, a more učitelj. Zato što me svaki ljetni dan podsjeti da ne moram stalno stvarati da bih vrijedila. Dovoljno je da postojim, da budem u skladu sa sobom, sa zemljom i sa životom.

U toj tišini, u tom hodanju, u tim valovima – nalazim sebe. I uvijek se iznova zaljubim u jednostavnost života.

Priroda me oblikovala – i njezin ritam živim

U svijetu koji stalno traži više, brže i glasnije – more me podsjeća da je polako sasvim dovoljno.
Zato ne volim žurbu, niti buku. Zato biram život u skladu s prirodom, i zato učim druge kako se vratiti sebi.

Sve što radim – sve što stvaram – proizlazi iz tog ritma.
Bilo da pripremam raw desert, pišem recept, vodim radionicu, radim s klijentima – sve je to moj način da prenesem ono što more prenosi meni:
prisustvo, pažnju, ljubav.

U Hippocrates Health Instituteu, Food Future Instituteu i godinama vlastitog iskustva – naučila sam kako tijelo ozdravlja kad mu damo podršku, a duša kad joj damo tišinu.

Moj rad nije samo posao. To je moj put.
Raw Sweets nije samo brend. To je priča o nježnosti, predanosti i prirodnoj ravnoteži.
To je ista poruka koju nosim i u sebi kad zaronim – “budi nježna prema sebi, tu si, diši.”

Kad me pitaju: “Zašto voliš more?”

Zato što me naučilo:

• Ne moraš juriti da bi stigla.
• Ne moraš biti glasna da bi bila voljena.
• Ne moraš znati sve odgovore da bi bila mirna.

Zato što me naučilo kako je osjećati, a ne samo misliti.
Kako je disati u ritmu s prirodom, i kako je jednostavno biti – bez potrebe da se išta doda ili oduzme.

U plavetnilu pronalazim dubinu sebe. U tišini nalazim poruke koje mi svijet zaboravi reći.
I zato volim more.
Jer kad mu se predam – postajem ona prava ja.

Ako i ti to osjećaš… znaš da ti ne trebaju duga objašnjenja.
More govori istim jezikom kao i srce.
Tiho. Lagano. Iscjeljujuće.