Stres i utjecaj na tijelo – kako se vratiti sebi

U današnjem svijetu stres je gotovo postao svakodnevica. Živimo u vremenu brzine, stalnih zahtjeva,
neizvjesnosti i očekivanja – i često ni ne primijetimo koliko nas to tiho i postupno troši. Tijelo pamti. I
čak i kad mi šutimo, ono progovara – kroz napetost, umor, glavobolje, nesanicu, probavne tegobe,
hormonalne disbalanse.

Stres nije samo “u glavi” – on se živi kroz cijelo tijelo.

Naše tijelo ne zna razliku između opasnosti i pretrpanog inboxa, između stvarne prijetnje i toksične
misli. Svaki put kada smo u stanju tjeskobe, srce brže kuca, probava se usporava, hormoni stresa
preplavljuju krvotok. I ako to traje dovoljno dugo – tijelo jednostavno kaže: “Dosta.”
Kako se vraćamo sebi?

Ne borbom protiv stresa – već nježnošću prema sebi. Vraćanjem sigurnosti u vlastiti sustav.
Uspostavljanjem ritma koji podržava našu prirodu.

Evo nekoliko puteva koji meni osobno pomažu, a možda i tebi:

Disanje – Kad sve postane previše, vratim se dahu. Duboko, polako. Disanje je najbrži način da
poručiš tijelu: “Sigurna si.”

Kretanje – Ne zbog forme, već zbog protoka. Šetnje u prirodi, istezanje, plivanje – sve što mi pomaže
da se vratim u tijelo.

Rituali – Topla voda ujutro, šalica matcha latte, bilješka u dnevniku, trenutak tišine prije spavanja.
Mali rituali stvaraju prostor za mir.

Svjesnost – Prepoznati kad sam preopterećena. Ne čekati da me tijelo prisili na pauzu. Biti iskrena sa
sobom.

Samosuosjećanje – Ne tražiti od sebe da uvijek “izdržim”, “funkcioniram” i “budem jaka”. Dati si
dozvolu da stanem. Da osluškujem.

Povratak sebi nije projekt – to je svakodnevna praksa.

To je nježan, ali snažan čin – odabrati zdravlje umjesto žurbe, prisutnost umjesto kontrole, tijelo
umjesto očekivanja.

Kad stres pokuca, ne moramo mu otvoriti vrata širom. Možemo zastati. Udahnuti. Pronaći tišinu unutar
sebe. I podsjetiti se:

Ja nisam moj stres. Ja sam osoba koja zaslužuje mir.