Amule – zaboravljeno blago našeg kraja

Postoji jedno voće koje je mnogima od nas miris djetinjstva, okus ljeta i šapat starih voćnjaka… a danas ga rijetko tko uopće prepoznaje. Riječ je o amuli, jednostavnom, skromnom, ali predivnom plodu koji skriva pravo blago – okus slatke kiselosti, prirodne svježine i zaboravljene nježnosti naših krajeva.

Amula ima vrlo ukusne i osvježavajuće slatko-kiselkaste plodove koji u vruće ljetne dane doslovno ožive nepce i tijelo. To je ono voće koje, kada ga uberete direktno s grane i pojedete pod vedrim nebom, kao da vam šapne: “Ovo je ljeto. I ovo je dom.”

Voće koje ima sto imena i još više uspomena

Zanimljivo je da se amula u raznim dijelovima naše regije zove različitim imenima: divlja šljiva, cibor, cuborić, dženerika, džanarika, mirobalana, grezdelija, zezdalija, driskulja, škorica, šljivić… Popis je dugačak, ali emocija je ista – jer gotovo svaka obitelj negdje u sjećanju ima stablo amule.

Njeno latinsko ime je Prunus cerasifera, a pripada porodici ruža – da, baš onih ruža koje su simbol ljepote. U nekim dvorištima još uvijek rastu i verzije s crvenim lišćem i tamnijim plodovima (P. cerasifera ‘Nigra’), no najpoznatija je ona obična, sa zelenkasto-žutim plodovima koji zriju od lipnja do kolovoza.

Zašto smo kao djeca jeli zelene amule?

To je možda jedno od većih ljetnih misterija našeg djetinjstva. Trčali smo po dvorištima, krali ih s grana dok još nisu ni dozrele – kisele, tvrde, ponekad i trpke. Ali nama su bile najdraže. Možda zbog izazova. Možda jer nas nitko nije tjerao da ih jedemo. Možda jer su bile sloboda.
Zanimljivo je da su mnoge amule nestale prije nego što bi stigle dozreti, jer su ih dječje ruke “počistile” već u zelenoj fazi.

A danas? Danas ih nitko ni ne gleda. Prolazimo kraj stabala prepunih zrelih, sočnih plodova koji padaju po tlu i trunu – neubranih, nezamijećenih. Djeca više ne znaju što je amula. A odrasli kao da su zaboravili koliko može biti divno nabrati voće direktno sa stabla i pojesti ga bez brige, bez pesticida, bez etikete.

Zdrava, ukusna i potpuno besplatna

Amule nisu samo nostalgične – one su i nevjerojatno zdrave! Pune su vitamina C, prirodnih voćnih kiselina, vlakana i antioksidansa. Njihova svježina i lagana kiselost idealne su za osvježenje ljeti – pogotovo kada ih jedemo rashlađene iz hladnjaka ili ih dodamo u svježe salate i smoothieje.

Osim svježih, amule su sjajne i za kuhanje – od njih možete raditi džemove, kompote, prirodne voćne sirupe, pa čak i ukiseljene varijante (da, kao mini šljive u kiselom!) Ili ih jednostavno osušite i spremite za zimu. Toliko su svestrane, a istovremeno toliko zanemarene.

Vrijeme je da ih ponovno otkrijemo

Sljedeći put kad u šetnji naiđete na stablo amule, zastanite. Osjetite miris, pogledajte boju plodova, pružite ruku i uberite jednu. Zasladite se darom prirode koji ne dolazi iz supermarketa, već iz srca ove zemlje. I da – potpuno su prirodne, netretirane, nešpricane – voće koje raste bez nadzora, bez marketinga, bez buke… a daje više nego što traži.

U vremenu kada smo zatrpani “supervoćem” iz dalekih zemalja, neka nam amula bude podsjetnik da ponekad najveća blaga rastu upravo ispred naših očiju – ako ih znamo prepoznati.

P.S. Ako imate amulu u dvorištu, napišite u komentar kako ju zovete u svom kraju i koji vam je najdraži način za uživanje u njoj. Podijelimo ovo zaboravljeno blago s drugima. Jer ljepota prirode je ljepša kad se dijeli.