Ovisnost o kuhanoj hrani – pogled iznutra

Kruh, mlijeko, šećer i sol – četiri namirnice koje su duboko ukorijenjene u našoj svakodnevici. Ali istovremeno, upravo su one među najčešćim pokretačima ovisnosti u prehrani.

Slatkiši, primjerice, nisu samo ukusni – oni izazivaju stvarni osjećaj zadovoljstva. Okus slatkoga aktivira moždane centre ugode jer su naši receptori za slatko izravno povezani s otpuštanjem endogenih opijata – prirodnih kemikalija koje djeluju poput morfija. No, ono što možda ne znamo jest da takva stimulacija može stvoriti začarani krug.

Bijeli šećer (saharoza) je visoko rafinirana, nutritivno prazna tvar. Iako je koncentrirani izvor energije, njegovo dugotrajno konzumiranje može dovesti do „skrivene pothranjenosti“ – gdje tijelo ima dovoljno kalorija, ali oskudijeva u vitalnim nutrijentima. To objašnjava zašto se i kod osoba s viškom kilograma mogu pojaviti simptomi pothranjenosti.

Dodajmo tomu i šećere koji nastaju kuhanjem škrobnih namirnica – poput krumpira, mrkve, tikvica i brokule – te rafinirane žitarice i proizvode od bijelog brašna. Kada uzmemo u obzir sve te izvore, naš dnevni unos šećera je iznimno visok. U posljednjih 100 godina potrošnja šećera povećala se četiri puta.

Takav unos šećera vodi u stanje poznato kao hipoglikemija – stanje s niskom razinom glukoze u krvi, koje je često posljedica trajno povišene razine inzulina. To stanje može izazvati osjećaje iscrpljenosti, razdražljivosti i konstantnu potrebu za hranom. Ljudi nesvjesno posežu za više hrane kako bi „uravnotežili“ šećer u krvi – i tako započinje krug ovisnosti.

Prirodni šećeri, poput onih iz voća i meda, ne uzrokuju hipoglikemijske reakcije i istovremeno tijelu osiguravaju energiju i mikronutrijente.

U jednoj anketi na 60 ljudi, većina je izjavila da u stresnim situacijama najviše žudi za slatkim. Još zanimljivije: rezultati su pokazali jasnu vezu između prehrambenih navika u djetinjstvu i odabira „utješne hrane“ u odrasloj dobi:

• Oni odgojeni na klasičnoj prehrani češće su posezali za kolačima, keksima i slatkišima.
• Oni odrasli uz vegetarijansku prehranu češće su birali suho voće.
• Oni koji su odrasli na sirovoj prehrani najčešće su posezali za svježim voćem poput grožđa, smokava i banana.

Kruh, osim što je energetski moćan zbog visokog sadržaja škroba, također djeluje umirujuće. Istraživanja pokazuju da sadrži tvari slične opijatima koje usporavaju probavu i izazivaju osjećaj sitosti.

No, postoji i druga strana – žitarice, ako se konzumiraju neprerađene i proklijale, pretvaraju se u pravu riznicu života. Klice su prepune enzima, vitamina i minerala, i predstavljaju živi izvor energije.

Ovisnost ne prestaje kod šećera i kruha. Meso pripremljeno na žaru sadrži spojeve (MeAC i AC) koji su u nekim slučajevima prisutni u većim količinama nego u dimu cigareta – što objašnjava njegovu privlačnost i izazivanje ovisnosti. Mlijeko, osobito sir, dodatno potiče ovisnost zbog kombinacije opijata i visokog udjela soli.

Sol, iako prirodno prisutna u biljkama, u suvremenoj prehrani često je konzumirana u prevelikim količinama – što također može stvoriti ovisnost, jednaku onoj o šećeru, alkoholu i kofeinu.

Naviknuti na kuhane obroke, većina ljudi teško zamisliti dan bez njih. Zbog toga početnici u sirovoj prehrani često traže sirove verzije svojih omiljenih kuhanih jela – ne zbog gladi, nego zbog emotivne potrebe za „utjehom“.

Sirova hrana ne sadrži spojeve koji stvaraju ovisnost, i upravo zato ne može „zamijeniti“ osjećaje koje izaziva kuhana hrana. Ona može pružiti pravo zadovoljstvo jedino kad smo zaista gladni. Ljudi koji stalno grickaju iz dosade ili stresa teško će u sirovoj hrani pronaći isti osjećaj ispunjenja.

Zato je važno da svatko pronađe načine kako se nositi sa stresom koji ne uključuju hranu. Oni koji su se godinama pridržavali sirove prehrane, ali su od nje odustali u trenutku emocionalne krize – često su doživjeli pad energije i pogoršanje raspoloženja. U tim trenucima, praksa poput meditacije, disanja, terapije ili jednostavne šetnje – može biti ključna.

Zaključak?

Naša ovisnost o određenim namirnicama nije slabost karaktera, nego često rezultat biokemijskih reakcija u tijelu. Kad to shvatimo – možemo postupno mijenjati navike, s više suosjećanja i svjesnosti. 

Izvor: Viktoria Boutenko, “U 24 koraka do sirove hrane”