Povratak korijenima: što su jeli naši preci i što nas to može naučiti

Kada pogledamo daleko unatrag, u doba kada su naši preci tek započinjali svoj hod kroz povijest, otkrivamo nešto fascinantno – njihova prehrana bila je jednostavna, prirodna, sirova i usklađena s ritmom prirode. Znanstvenici su otkrili ostatke hominida stare 3,6 milijuna godina i nazvali ih – prva obitelj. Njihove zakrivljene kosti prstiju upućuju na to da su bili spretni penjači, dok im je čvrsta zubna caklina i oblik kutnjaka pokazatelj da su se hranili lišćem, plodovima i biljkama – ne mesom. Krošnje drveća bile su njihov dom, utočište i izvor hrane.

Kada dublje uronimo u ono što su jeli, vidimo jasnu poveznicu s onim što nam i danas donosi zdravlje: voće, lisnato zelenje, cvjetove, sjemenke, orašaste plodove, pa čak i jestivu koru drveća. Da, i insekte – jer u prirodi ništa nije slučajno, a preživljavanje je tada bilo svakodnevna borba.

Kako su se selili iz tropskih krajeva prema sjeveru, morali su se prilagoditi: zimi je bilo manje biljne hrane pa su lovili. Ne zato što su birali meso, već zato što nisu imali drugog izbora. Ali kad god je bilo moguće – vraćali su se bilju. Instinktivno. Jer biljke su bile njihov prirodni izvor energije i zdravlja.

Zanimljivo je da su se naši preci bavili poljoprivredom tisućama godina prije nego što su pripitomili životinje. Ratarstvo je bilo izazov – bez alata, bez sustava za navodnjavanje – ali su uspjeli. Uzgajali su pšenicu, ječam, leću, bademe, bundevu, šćir, papriku, avokado… I to u doba kada nismo imali ni jednu trgovinu, ni jedan recept – samo povezanost s prirodom i duboko znanje o biljkama.

Iako je meso kasnije postalo simbol prestiža, zapravo su se samo bogati mogli redovno njime hraniti. Oni siromašniji – seljaci, radnici, običan puk – jeli su zelenje, korijenje, žitarice, sjemenke, voće i ono što im je priroda dala. A zanimljivo je da su i bogati, uz svu raskoš, uvijek posluživali svježu salatu kao prvo jelo – iz poštovanja prema toj izvornoj hrani punoj života.

U srednjem vijeku, ljudi su i dalje čuvali zalihe sirovog povrća i voća za zimu – kiselili su kupus, krastavce, jabuke, sušili gljive, začine i voće. Fermentirani sokovi bobica i grožđa bili su im prirodan izvor vitamina. Iako bez hladnjaka i blendera – oni su čuvali ono najvažnije: poštovanje prema hrani iz prirode.

Danas, kad imamo sve – zaboravljamo koliko smo blizu zdravlju ako se vratimo osnovama. Biljna, jednostavna, sirova hrana nije novi trend – to je naša izvorna hrana. Hrana koja nas spaja s prirodom, s nama samima, s onim iskonskim dijelom nas koji još uvijek zna što je za nas dobro.

Zato kad idući put pripremate obrok – sjetite se svojih predaka. Nije vam potrebna komplicirana prehrana da biste bili zdravi i vitalni. Dovoljno je da otvorite srce prirodi, povjerenju u svoje tijelo – i napravite mali korak natrag k onome što je od početka bilo ispravno.