Zašto sirova hrana?

Zelenje. Jednostavna, skromna, a toliko moćna skupina biljaka. Kad bismo znali koliko toga čudesnog kriju listovi blitve, kelja, špinata… možda bismo već danas počeli svoju malu revoluciju na tanjuru.

 “I doda Bog: ‘Evo dajem vam sve bilje… neka vam bude za hranu.’” — Knjiga Postanka 1,29

Često me ljudi pitaju: “Zaista vjeruješ da čovjek može živjeti od voća, povrća, orašastih plodova i sjemenki — i to sirovih?”
I uvijek im kažem — vjerujem jer sam to proživjela. Dvadeset godina sirove hrane. Iscjeljenje. Život. Snaga. I… istina: nitko od nas nije rođen sa štednjakom obješenim o pupak.

Naravno, početak nije bio bajka. Bilo je trenutaka gladi, zbunjenosti, osjećaja da “nešto nedostaje”. Mirisi kuhane hrane činili su nas slabima. Tijelo je tražilo ono poznato. Srce je, međutim, znalo — dolazi promjena. I došla je.

Nakon nekoliko tjedana — energija! Toliko da sam doslovno trčala po stepenicama, po trgovinama… nisam znala kamo sa sobom! Srce mi je tuklo mirnije, ten mi je postajao svjetliji, lice glađe. Odjeća je postajala prevelika. I ne, nije bilo lako — ali bilo je vrijedno svakog trenutka.

A onda je došla faza sumnje…
Jesmo li možda nešto zaboravili? Jesmo li u toj novoj, sirovoj prehrani zanemarili nešto važno?

Odgovor sam pronašla u onome što sam godinama uzimala zdravo za gotovo — u zelenju. Ne u malim dekorativnim salaticama, već u obilju zelenog lišća koje hrani i obnavlja. I ne, nismo ga voljeli, nismo ga ni dovoljno jeli. A to je bila naša greška.

Zato sam počela eksperimentirati. Prvo sam miksala kelj s vodom. Isprva — katastrofa! No onda sam dodala banane. I dogodila se čarolija! Odjednom, taj napitak nije samo bio ukusan — bio je kao da pijem čistu svježinu. Ubrzo sam pila litre zelenih smoothieja dnevno. Bila sam presretna. Moje tijelo — zahvalno.

Madeži su nestali. Probava se poboljšala. Imala sam više energije nego ikad. Nokti su mi očvrsnuli, vid se izoštrio, a osjećaj u ustima ujutro — svjež, kao u djetinjstvu.

Zelenje je postalo temelj mog zdravlja. Zeleni smoothie — moj svakodnevni ritual.

 Danas, kad osluškujem tijelo, više ne čeznem za solju, masnom hranom ni prezačinjavanjem. Umjesto toga — uživam u jednostavnosti i snazi biljne hrane. Moj ukus se promijenio, moje tijelo se promijenilo, i moj život se promijenio.

Ako ste ikada osjećali da nešto nedostaje… možda je to samo šaka zelenog lišća koju ste zaboravili voljeti.