Samo život može dati život

Postoje trenuci u životu kada zastanemo i zapitamo se – ako danas imamo najnapredniju medicinu u povijesti, zašto smo onda okruženi tolikim bolestima?
Zašto kronične bolesti rastu iz dana u dan, a energija i zdravlje sve više izmiču mnogima iz ruku?

Odgovor je često jednostavniji nego što mislimo – ali ga nismo učili.
Učili su nas da je meso neophodno, iako milijuni ljudi kroz povijest – i danas – žive bez njega i zdraviji su nego prosjek.
Učili su nas da je mlijeko izvor kalcija, iako niti jedna odrasla krava ne pije mlijeko – a ima snažne kosti i rogove.
Učili su nas da su proteini iz mesa glavni oslonac prehrane, iako znamo da su mnoge bolesti upravo posljedica prekomjernog unosa životinjskih proizvoda.

U stvarnosti – čovjek nije mesojed.
Naše tijelo, naši zubi, probavni trakt, pa čak i kiselost želučanih sokova – sve ukazuje da smo biljojedi.
Nemamo kandže, nemamo oštre očnjake, ne možemo uloviti plijen u trku. Naša probava nije stvorena za meso koje se, kada ostane u crijevima danima, počinje raspadati i trovati nas iznutra.

A ono meso koje se nalazi na policama trgovina – već je u procesu raspadanja.
Njegova boja održava se umjetno – prskanjem ugljičnim monoksidom, a sadrži i hormone koji ubrzavaju rast životinja – i koji, nažalost, mogu izazvati rak dojke, rak prostate i prerani pubertet kod djece.

Znamo da su kardiovaskularne bolesti i dalje vodeći uzrok smrti, a upravo su životinjske masti te koje zapušuju krvne žile. Ako je to u srcu – nastaje infarkt. U mozgu – moždani udar.
Jednostavno. I ubojito.

Ali… postoji i drugi put.
Put života.

Što je tada lijek?

Lijek je jednostavan, ali snažan – sunce, živa biljna hrana i detoksikacija.
Sunčeva svjetlost je izvor života – sve što raste, raste zahvaljujući njemu.
Zato je hrana iz biljnog svijeta toliko vrijedna – ona u sebi nosi sunčevu energiju.
Kada jedemo biljke, mi unosimo izravnu energiju sunca, pohranjenu kroz fotosintezu.

Za razliku od toga, kada jedemo meso – unosimo energiju trećeg reda, kroz dug lanac transformacije – biljka → životinja → čovjek.
Ta energija više nije čista. Više nije snažna.
Zato nam nakon teške hrane pada energija, osjećamo se umorno i bezvoljno.
S druge strane, kada jedemo sirovu, živu hranu – osjećamo bistrinu, lakoću, svježinu. Jer samo život može dati život.

Kuhana hrana je, jednostavno rečeno – mrtva. Ako posadimo kuhanu jabuku, iz nje ništa neće niknuti.
Ali ako posadimo sirovu – iz nje će izrasti drvo, koje će roditi tisuće drugih plodova.
Tako je i s našim tijelom – hraniš li ga mrtvim, ono polako umire. Hraniš li ga živim – ono se obnavlja.

Sunce – životna snaga koju smo zaboravili

Nekada su ljudi živjeli u skladu sa suncem – ustajali su s njim i dan završavali kad bi ono zašlo.
Danas ga se bojimo, skrivamo se iza naočala i krema koje blokiraju zdrave zrake, a često dan prespavamo zatvoreni u kući.
Sunce nije neprijatelj – ono je najčišći i najprirodniji izvor energije.
Potrebno je samo da mu dopustimo da uđe u naše oči, da probudi hipofizu i epifizu, žlijezde koje reguliraju ritam života u tijelu.

Izlaganje suncu ujutro i predvečer, bez naočala, u umjerenosti i s poštovanjem – obnavlja našu životnu snagu.

Pravilna prehrana. Detoksikacija. Sunce.

To je moćna trojka koja može pomoći čak i kod najtežih kroničnih bolesti – pa i onih koje zovu “terminalnima”, poput raka.
Naše tijelo zna kako se iscijeliti. Samo mu treba prostor, podrška i priroda.

Ako si osjetila poziv da kreneš tim putem – znaj da nisi sama.
Ovdje sam da podijelim ono što sam sama prošla, naučila, iscijelila… i još uvijek učim.