Slatka droga – istina o šećeru koju vrijedi znati

Čini mi se važnim podijeliti nekoliko riječi o nečemu što svakodnevno unosimo u sebe – često nesvjesno i bez razmišljanja, a toliko snažno utječe na naše zdravlje.
Govorim o izoliranom šećeru – o toj “slatkoj drogi” koja je pronašla svoj put u gotovo svaki kutak prehrane, od dječjih čajeva i keksića, do “zdravih” granola, jogurta, pa čak i glaziranih mrkvica u najfinijim restoranima.
Upravo je to dio problema – šećer je danas svuda. I sve je teže primijetiti gdje se skriva.
Što je zapravo loše u bijelom šećeru?
Ako bismo pitali – “što je u njemu dobro?” – odgovor bi bio jednostavan: ništa. Baš ništa.
Više od 90% djece između 6 i 9 godina ima karijes, a i kod najmlađih već u velikom postotku dolazi do propadanja zubića. Sjećaš li se onih sablasnih fotografija dječjih zuba uništenih zbog zaslađenih čajeva za bebe?
Čak i industrija šećera priznaje vezu šećera i karijesa – iako pokušava uvjeriti da se to može spriječiti pravilnim pranjem zubi. Ali zar zaista vjerujemo da 90% ljudi ne zna prati zube?
Prirodni narodi, bez komercijalnih pasti za zube, nemaju karijes. Njihova prehrana je prirodnija, bez rafiniranog šećera – i to čini razliku.
Šećer tijelu ne daje – nego oduzima
Izolirani šećer ne sadrži ništa što tijelu treba:
Nema minerala, vitamina, enzima.
Ne daje energiju – on je troši.
Oduzima kalcij, magnezij, fosfor i krom, jer ih tijelo mora “posuditi” iz kostiju i zuba kako bi ga probavilo.
Svaki put kad pojedemo rafinirani šećer, naše tijelo se trudi iz sve snage da ga obradi – i pritom gubi dragocjene tvari. Posebno su djeca ranjiva, jer njihova tijela još rastu i ovise o tim nutrijentima.
Bez vitamina B kompleksa nema zdrave razgradnje ugljikohidrata – a šećer ga ne sadrži. Naprotiv, oduzima ga.
Zato danas imamo djecu (i odrasle) koja su stalno umorna, nervozna, razdražljiva, s teškoćama koncentracije, padovima energije, pa čak i depresivnim stanjima.
Šećer i emocionalna nestabilnost
Kada pojedemo šećer, razina glukoze u krvi naglo skoči – tijelo tada izlučuje inzulin kako bi ju spustilo. No često ta razina padne prenisko, pa dolazi do stanja poznatog kao hipoglikemija.
Simptomi? Umor, slabost, znojenje, razdražljivost, zaboravnost, anksioznost, pa i depresija.
Mozak doslovno ne može funkcionirati bez stalne, uravnotežene opskrbe glukozom – ali ne iz slatkiša, već iz prirodne, cjelovite hrane.
Zanimljivo je i zastrašujuće da su neka istraživanja povezala visoku konzumaciju šećera s povećanim rizikom za impulzivna ponašanja, pa čak i nasilje.
Djeca koja uz bazene drhte i imaju plave usnice ljeti, često su upravo u stanju hipoglikemije – nakon što su popila slatki sok i otišla u vodu. Taj pad šećera ih iscrpljuje, mentalno i fizički.
Tako se stvara začarani krug – tijelo traži novo slatko “gorivo”, gušterača se preopterećuje… i jednog dana više ne može. Tada nastupa dijabetes.
Šećer kao ovisnost
Šećer nije hrana. On ne podržava život – on ga troši.
Tijelo ga stalno traži, ali ne zato što mu treba – nego zato što ga “navuče”.
Časopis Der Spiegel jednom je napisao:
“Industrijski narodi već odavno su ovisni o šećeru kao narkoman o igli.”
A što je s umjetnim sladilima? Nažalost – nisu rješenje.
Sintetička sladila tijelo ne prepoznaje kao hranu, već kao strano tijelo, često kao toksičnu tvar koju pokušava izbaciti što brže može.
Postoje zdrave, prirodne alternative
Suho voće (prirodno sušeno, bez kemikalija)
Med (nezagrijavan, ispod 40°C – da bi sačuvao enzime)
Svježe voće
Sirovi deserti od orašastih plodova, datulja, kokosa, rogača i slično
Med, primjerice, sadrži više od 100 korisnih tvari i stoljećima se koristi kao lijek.
No ni s njim ne treba pretjerivati. Ako pomislimo koliko cvjetova i pčelinjeg truda treba za samo jedan kilogram meda – osjećat ćemo više poštovanja i zahvalnosti dok ga koristimo.
Slatko ne mora značiti štetno.
Naš organizam prirodno teži slatkom – ali onom koje dolazi u svom izvornom, živom obliku, zajedno s vlaknima, vitaminima i mineralima.
Priroda je već sve savršeno posložila – na nama je samo da se ponovno povežemo s njezinim ritmovima i mudrošću.
Ako si osjetila da bi voljela smanjiti šećer, iscijeliti odnos s hranom i obnoviti energiju – tu sam da ti budem podrška.
S ljubavlju i svjesnošću,
![]()
Trebaš podršku na svom putu?
Ako ti treba osobna podrška, savjetovanje o prehrani, pomoć u detoksikaciji ili želiš naučiti kako nježno vratiti ravnotežu svom tijelu – tu sam za tebe.
Slobodno mi se javi na hello@mihaelabrijak.com kako bismo dogovorili individualne konzultacije prilagođene tvojim potrebama.
Tvoje tijelo zna kako se iscijeliti – uz pravu podršku, sve je moguće.











































































